utorak, 19. srpnja 2011.

...valjalo bi poći leći...

"...ja bi opet tija s tobon gledat zoru kako sviće..."



...tražim te u svakoj pjesmi koju čujem...
...u svakoj priči koju čitam...u nježnom dodiru koji osjetim...
...u nježnom pogledu koji vidim...
...tražim te u svakom mirisu...
...i u svakoj noći...u danu...u suncu...u kiši...
...tražim te u tišini...
...tražim te u krevetu...među plahtama i jastucima...
...a tako je jednostavno...
...zatvoriti oči...i osjetiti te...opustiti se i dotaknuti te...namirisati te...
...posegnuti dublje... u srce...
...i znati da si uvijek ovdje...





...prelijepi primoštenski zalazak sunca...


...na moru, svaki dan u suton ostajem bez riječi...
...trenuci kad sunce odlazi na počinak toliko su magični i bajkoviti da jednostavno treba zastati i uživati u toplim bojama prizora koji ti nestaje pred očima...


...ako vas ikada put nanese prema jugu, po magistrali...uživati će te u prizoru mora i otoka...malena mjesta i gradovi prolaziti će pokraj vas, a svaki od njih mogao bi satima pričati prekrasne priče, tiho šaputati svoje tajne...ako prođete prekrasni zadar...pa šibenik...izdvojite ipak barem malo vremena, pogotovo ako se nađete u doba dana kada sunce polagano odlazi na svoj počinak...
...nemojte samo produžiti prema rogoznici, splitu...skrenite u primošten...otvorite srce...osjetite  i prepustite se...
...divan bajkoviti gradić pun neke morske čarolije...kao da je izašao iz  bajke...









Nema komentara:

Objavi komentar