...znaš...fališ mi...fali mi tvoj dječački smijeh...tvoje zadirkivanje..i one bedaste rečenice koje nikad nisam razumjela...a ti...ti si guštao...
...fale mi tvoji pozivi vikendom...i ono tvoje "...lastavice pa jesi li krenula više..."...a ja sam uvijek planula..."...pa jel vidiš vrijeme...snijeg, kiša...ma di'ću sad doli...uostalom..lastavice dolaze s ljetom, zar ne..."
...zvao si uvijek u neko čudno vrijeme...vrijeme tvojeg ručka...pokušavajući izbjeći strininu juhu...i nikad ti nije bilo jasno, zašto mora biti juha svake nedjelje...ma zašto mora biti juha svaki drugi dan...
...kao maleni napad strininih žlica uspio si skoro pa uvijek izbjeći trkom po selu...što si stariji bio nikakve domišljatosti nisu pomagale...strina je bila sve lukavija i imunija na tvoje nevine dječije oči, a njezin juhasti teror sve smijeliji...
...vikend...zvonjava telefona...moje brzo podizanje slušalice jer sam znala da si ti...na moje ..."...molim...".. ti kao iz topa "..lastavice, pa što ne dižeš brže...znaš da je vremena malo...a mene juha čeka..."...i smijeh...nevini dječji smijeh...pa tišina...čujem uzdah... "...našao sam ju..." šapnuo si... "...koga..." upitah...iako sam znala šta ćeš reći... "...našao sma svoju vilu..." glas ti je postao tiši... "...jel ima zlata u kosi..." sad sam ja upitala tiše... "...kosa joj je u zlatnim valovima lastavice..."...bio si sretan...osjetila sam da ti srce lupa jako...osjetila sam da će iskočiti...mislim da sam ga i čula na trenutak..i to je bilo posljednji put...
...vikend...bilo je drugačije...težina na srcu...jutro...sivo, kišno, jutro...kao da je vrijeme htijelo unaprijed reći nešto...telefona zvon...muk..pa krik...nema te više...
...danas je nedjelja...telefon ne zvoni...a tako bih ti voljela reći..."...diko...našla sam svog anđela..."...i ti bi razumio...razmio bi sve...
...nikad više neću čuti ono tvoje "...lastavice..."...i tvoj zarazan smijeh...vikendom, kad zazvoni telefon u neko čudno vrijeme...u vrijeme tvojeg ručka...trgnem se...znam da ne možeš biti ti...i suza zaiskri u oku...
...ono što su tvoji prsti pleli po žicama...dostojno je neba...dostojno je anđela...sviraj sada njima diko...
...za tebe..znaš...ma sve znaš...
Nema komentara:
Objavi komentar